Obožavam Case Study natjecanja. Na drugoj godini faksa, na molbu prijateljice koja je sudjelovala u organizaciji i mučila se s pronalaskom natjecanja sam zaključio da postoje i gori načini za provesti dan, prijavio se i pobijedio. 

Danas vidim da je moje rješenje bilo protkano dječjim idealom koji u pravom svijetu nikako ne bi bio održiv. Međutim, dogodio se tren kad sam nakon 7 minute prezentiranja vidio da sam uspio doprijeti do žirija i publike i shvatio da je to ono što želim raditi i u čemu sam dobar.

Nakon ovoga sam sudjelovao u još 15 case study natjecanja, pobjedivši na njih 11.

Ako sam pobijedio na njih 11, zašto nisam na svih 15?

Tko god ovo čita ima apsolutno pravo u ovom trenutku zaključiti da sam šupak, uvjeren u vlastitu genijalnost. To je samo djelomično istina jer pitanje ostaje validno. Imao sam vještinu ili ideju pobijediti na dovoljnom broju natjecanja da znam da to nije bila slučajnost, ali sam ipak na nekima izgubio. S odmakom, vidim da je odgovor jednostavan. Na 4 natjecanja na kojima nisam pobijedio nisam povezao poruku i publiku. 

Kako pomoću tehnologije unaprijediti poljoprivredu 

Moj prvi case study na kojem nisam pobijedio je prošao spektakularno loše. Bio sam zadnji. Zadatak nije bio lagan. Uz povijesne podatke o bitnim parametrima kao što su klima, tlo, povijest usjeva, trebalo je maksimizirati poljoprivredni prihod u različitim regijama Hrvatske. Naše rješenje je imalo žestoko otvaranje. Prva poruka trebala je prodrmati publiku i natjerati ih da poslušaju što im imam za reći. Rekao sam da je Hrvatska poljoprivreda maltene srednjovjekovna. Da ne razvijamo niti koristimo ništa modernije od: “Tako je moj djed radio”. Zatim je uslijedilo opisno rješenje koje je koketiralo sa tehnologijom u maniri interesantnih bljeskova koji zvuče impresivno, ali padaju na prvom pametno složenom pitanju.

Tko je sjedio u žiriju? Jedan od vodećih ljudi agronomskog fakulteta, profesorica s FER-a, stručnjak iz područja analize velikih skupova podataka, te predstavnik firme koji bi to sve trebao nekome i prodati. Vidite li već problem? 

Odmah na otvaranju sa izjavom o poljoprivredi sam zauvijek nepovratno izgubio i mrvu povjerenja da znam o čemu pričam, štoviše možda sam i uvrijedio profesora s agronomije. Naše daljnje rješenje, prepuno zvučnih naziva novih tehnologija, ali bez egzaktnih odgovora na kako i zašto, profesorici s FER-a zvučalo je šuplje i neostvarivo. Član žirija, koji je zamišljao kako to jednom predstaviti klijentima, mogao je samo zaključiti da je sve to skupa bullshit. 

Rješenje bi možda na nekome natjecanju pobijedilo, ali ovdje je od starta prouka bila promašena za publiku koja ocjenjuje. 

Društveno odgovorno poslovanje farmaceutske tvrtke 

Rješenje je bilo idejno široko i pokrivalo je 5 područja problematike jedne farmaceutske tvrtke. Od toga kako osigurati da stariji ili kronični bolesnici uzimaju lijek na vrijeme, do toga kako osigurati terminalno bolesnim pacijentima potencijalnu utjehu, do čak odavanja počasti nažalost preminulim ljudima.

Svako rješenje je dobilo pohvale od strane žirija iz te firme i bili su pozitivno iznenađeni svime ponuđenime. Nismo dobili nijednu kritiku već same pohvale. Ovakva situacija je najopasnija, nitko nema direktnih zamjerki, ali svi osjećaju da rješenje nije THE ONE. Trebalo mi je dosta vremena da bih prepoznao gdje je problem.

Zašto bi se ikad itko odlučio na uvođenje 6 različitih projekata odjednom u kojima nema nužnog povrata novca i koje zajedno ne tvore zaokruženu priču. Svaki za sebe je bio zanimljiv za čuti, ali kako ih je 6 obrađeno u 7 minuta prezentacije, nijedan im nije mogao značiti išta posebno osim zaključka da je ideja simpatična. 

Nije postojala jedna jasna poruka, zajednička nit svim idejama i siguran sam da nakon prezentacije žiri nije mogao jednoznačno odrediti što sam zapravo htio reći. Opet sama poruka nije mogla na pravi način rezonirati s publikom. 

Reklamna kampanja za Pan pivo 

Opis zadatka bio je jednostavan – smisli marketinšku kampanju za novo pivo koje dolazi, ali nipošto se ne referenciraj na kraljevski Pan koji upravo izlazi iz prodaje. 

U tom trenu je pobijedio moj egoizam i odlučio sam da Pan ne vidi fantastičnu priliku za provokativnu, duhovitu i zanimljivu promociju. Cijelu sam kampanju napravio upravo oko povlačenja kraljevskog Pana iz prodaje. Danas mislim da je ovo rješenje jedno od najboljih i najduhovitijih koje sam isproducirao. Gledajući kontekst, ovo je i moje najgore rješenje. Klijent je jasno naglasio što ne treba napraviti, a ja sam im odlučio pokazati da znam što trebaju i žele bolje od njih samih.

Kakve to ima veze s vama? 

Opravdano je ovo pomisliti. Većina vas nije student i neće nikada više sudjelovati u case study natjecanjima. Međutim na svojim poslovima ste u konstantnoj interakciji sa drugim ljudima i konstantno morate prenositi ideje. To mogu biti klijenti, to mogu biti vaši voditelji ili drugi kolege. Poslovno okruženje na kraju dana, nažalost, nema objektivan rezultat vaše prezentacije. Na kraju dana, nema proglašenja pobjednika, ne znate jeste li treći ili zadnji pa da možete preispitati da li je to što radite dobro. Zato su ove poruke još i važnije upravo za vas. 

Nazadujete li uspješno odrađenim zadacima?

Prisjetite se svoje zadnje tri ideje koje ste prezentirali unutar firme ili fakulteta. Vjerojatno je povratna informacija bila da ste super to napravili. Možda ste dobili i pljesak ili bar potvrdno klimanje glavom. Sad se zapitajte je li to prvo mjesto ili niste prošli u finale?

Odredite sami postavljajući si iduća pitanja:

• Je li bilo pitanja za vrijeme ili nakon vaše prezentacije?
• Je li se itko suprotstavio vašoj ideji?
• Je li netko imao nešto za nadodati na to iz svog ugla?
• Je li povratna informacija bila usko vezana uz vašu ideju ili ste dobili generički ‘good job’?
• Je li to rezultiralo nekim dodatnim zadatkom za vas? 

Ako je odgovor na sva ova pitanja NE, unatoč svim pohvalama nažalost ste promašili publiku i niste prošli u finale. 

Kako ovo spriječiti

Zato se prije svake prezentacije ili ideje koju radite zapitajte tko će sjediti s druge strane i kako da vaš fokus bude prilagođen onome što tu osobu zanima. U poslovnom okruženju nijedan zadatak ne dobijate kako bi samo nešto odradili, svaki zadatak ima neki cilj. Ako prije zadatka ne možete odrediti koji je fokus, jednostavno ga ispitajte. Pitajte zašto to radite, što drugu stranu zanima,  što može proizaći iz vašeg rješenja.

Pitajte sve osim kako napraviti svoj zadatak.

Nakon što imate informacije bit ćete efikasniji u izradi rješenja, imat ćete fokus nad pravim pitanjima i rješenje će vam se iskristalizirati pred očima. Svako od nas najviše cijeni svoje vrijeme i ako vi pružate pravu vrijednost za to uloženo vrijeme u konačnici ćete dobiti povjerenje svoje publike.

Također nakon prezentacije ili zadatka odradite samoanalizu. Jeste li prenijeli poruku koju ste htjeli, pitajte ljude za feedback i potaknite diskusiju kako bi vidjeli jesu li ljudi razumjeli. 

Na kraju dana, case study i prezentiranje svojih ideja na radnom mjestu se razlikuje u jednoj bitnoj stvari. Case study traje jedan dan, možda je to dan kad ste pobijedili, a možda i izgubili. Na poslu će vas ta ideja dočekati i sutra.

Nemojte se panično držati za vlastitu viziju, saslušajte tuđe perspektive i dopustite ideji da iterira do egzekucije.