Tko bi to čitao?!

Zašto nisi dobio 5? Nije me briga za druge, ali je li itko dobio 5? Zašto spavaš do kasno? Zašto ustaješ rano? Zašto si isti kao svi? Zašto nisi kao drugi? Završi ovu listu sam. 

Vjerujem da si tijekom života čuo milijun takvih pitanja. Često kao da sve oko tebe ima jednu jedinu misiju, reći ti da ne ispunjavaš neku normu ili neko očekivanje. Inteligentan si od malena. Koliko ljudi, susjeda ili prijatelja roditelja, koje nisi ni upoznao znaju kada si imao ispit ili kako ćeš baš ti jednog dana biti doktor, pravnik, inženjer. Ma on vam je počeo pričati sa 1 i pol godinom, on čita od treće, on računa od četvrte.

Očekivanja se gomilaju otkad si prohodao, ali te rijetko tko pita za tvoja očekivanja. Što ti točno želiš? Tu tek dolazi problem. 1% ljudi na svijetu valjda iskreno zna što želi od malena. Otkud da znam što želim, ali to ne znači da ne želim ništa! Vjerojatno želim i previše. Očekivanja koja si postavljam sam su i gora od očekivanja drugih. Od roditelja, susjeda, učitelja se možeš uvijek odmaknuti, od svoje glave ne. Mrzim kada se ljudi žale da je danas najgore vrijeme i da loše utječe na mlade. To jednostavno nije istina. Danas je najbolje vrijeme u povijesti, ali zbunjuje mlade. Mediji, društvene mreže i ostali izvori informacija filtriraju najbolje i najgore, sredine nema, a nažalost ni istine. Čitat ćeš ili kako je netko sa 10 završio doktorat ili kako je netko sa 22 umro od droge. Nema sredine nitko nije prosječan, pa to ne želiš biti ni ti, a 99% nas na dnevnoj razini živi potpuno prosječne živote.

Misliš da Einstein nije imao situaciju gdje je ispao totalno glup ili da nije imao situaciju u kojoj je umro od dosade i nije znao što bi od sebe u neko glupo nedjeljno popodne. Naravno da je, ali nije ni osporivo kako je sigurno puno i dosadno radio, bio samosvjestan i čekao svoju priliku. Živjeti prosječno je apsolutno ok, ali ako dođe šansa da budeš izuzetan, e to bi ipak bilo zajebano propustiti. Ne postoji uspjeh preko noći, a tu nastaje glavni problem. 

Mladi ljudi danas sve teže rade na sebi kontinuirano i konzistentno, a s time ne vide kada prilika za postati izuzetan uopće dolazi. Prodaje se priča uvredljivo laganog uspjeha, imaš osjećaj da bi izuzetno uspio samo kad bi… Uvijek postoji to “Evo samo kad bi…” Ti bi mogao prestati pušiti samo kad bi prošlo ovo stresno vrijeme, ti bi zaradio milijune na Youtube-u samo kad bi otvorio kanal, ti bi dobio promaknuće i ogromnu povišicu evo samo kad bi ovi u firmi shvatili kako si pametan. Onda kada se to ne dogodi jednom ili više puta u stvarima koje si probao dolazimo do druge opcije.

Druga opcija je kada pak totalno ne vjeruješ u sebe. Misliš da ne možeš više prestati pušiti jer ne bi izdržao, misliš da ne bi zaradio milijune na Youtube-u jer tko bi tebe gledao, misliš da ne zaslužuješ promaknuće ili povišicu jer ne radiš ništa bolje ili više od drugih kolega.

“Tko bi to čitao?” je pitanje koje si ja postavljam već godinama. Za mene ono predstavlja i prvu i drugu opciju. Prva je ta da bi imao najčitaniji blog i bio bi najpoznatiji evo samo kad bi uložio pola sata svog vremena i napisao najsavršeniji tekst na svijetu. Što ja apsolutno mogu, ali evo opet nisam jer još tražim savršenu temu za savršenu publiku sa savršenom web stranicom. Drugo je, tko bi to čitao jer što ja uopće mogu napisati. Većini ću vjerojatno biti zanimljiv na razini uspješnica poput “Krv nije voda”.

Moj veliki cilj u životu je imati uspješnu IT firmu. I to je krivi način za postavljati si ciljeve. Uspješno nekome znači zaraditi milijarde, a nekome preživjeti još jednu godinu. Postavljajte si ciljeve drukčije. Moj cilj zapravo je napraviti IT firmu u kojoj ljudi obožavaju raditi. Smatram da ako postigneš da ljudi iskreno i stvarno vole ono gdje rade, da će se sve ostalo jednostavnije posložiti. Da si me pitao prije 2 godine kada sam friško izašao sa faksa, rekao bih ti da je meni ta firma udaljena jednu odluku, samo da je otvorim i to je to. Međutim naravno da je nisam otvorio i kako sam krenuo raditi drugdje počeo sam jako upoznavati i sebe i kako stvari zapravo funkcioniraju.  

E ali znaš što, fuck it. Idem napraviti blog i ostvariti si tu dugo zacrtanu želju, idem po nešto u životu ili karijeri. I idem ostvariti tu svoju veliku želju sa tvrtkom. I to ne otvarajući je bezglavo, već gradeći sebe i planove za nju. Ne zanima me tko me treba prepoznati, ne zanima me do koliko će to ljudi doći, ne zanima me hoće li itko ovo čitati (naravno da bi volio da čitate), ali me zanima krenuti i biti konzistentan.

Dijelit ću s tobom svoj put i svoje greške. Pisat ću o poslu, pisat ću nekad o životu, pričat ću s drugim ljudima koji su prošli ili prolaze slično. Dijelit ću to ovdje u nadi da ću nekima od vas skratiti taj put ili ukazati na greške koje vas čekaju, a ponajviše da će nas puno krenuti u nešto, što god to kod vas bilo. Svi imamo velika očekivanja od sebe, ajmo raditi na njima!

Ja sam Nedeljko i dobrodošli na moj NedTalks.

2 Comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s